https://www.proz.com/translation-contests/propose_source_text/308

ProZ.com translation contests » Propose a source text » Croatian source text proposed by Korana Lovri (X)


In order to determine which proposed source texts are the suitable for use in ProZ.com contests, proposers and participants are encouraged to "highlight" (like contest entry tagging) and discuss proposed source texts. A good contest source text should pose a reasonable challenge to translators, while allowing for "separation". Refer to the "Propose a source text" overview page for all source text proposal guidelines.

From "Za prozorskim staklom (Tragedija jedne djevojke)" by Ivan Goran Kovačić

Vraćala se kući. Bila je noć. Pavao je otišao vlakom k majci; još joj sada zvone u ušima njegove tople, tako sjetne riječi... Osjećala je svu težinu života, svu gorčinu rastanka... Ušla je u restaurant, sala za goste bijaše puna, dim, vika, smijeh širili se među zidovima. Pošla je naglo u sobu, a za njom gospođa, mrka i užasna pogleda. Škrgutala je zubima, raširila debele ruke, a vrata se za njom zalupila.
- Ti, razvratnica, da, da, poštena djevojčura, to si ti ona nevinost, ha, tako, skitaš se po noći s propalicama, a bogatu gospodu odbijaš, tjeraš ih od sebe... Čekaj, ja ću tebi pokazati, smjesta da si se sutradan odavle izgubila! Ti, varalico, ostavljaš kuću samu i odlaziš na pustolovine s podrapancima. Gubi se!
Zalupila je vratima i nestala iz sobe. Marica se bacila licem na krevet i plakala, gorko, ko da će joj pluća iskočiti, kao da će oči isplakati... Tako je plakala do jutra. Pokupila je svoje stvari, uzela košaru i izašla, a gospođa joj preko Anke poslala zasluženih 200 dinara. Anka je plakala, otpratila je Maricu i turnula joj od svoje i Macine plaće 100 dinara. Poljubila je u lice i ušla u restaurant.
Marica je hodala ulicama i vukla za sobom košaru... Blijeda, slaba, hodala je tako sve do podneva. Prolaznici je pratili sumnjivim pogledom, a nekoji klimali glavama. Prolazila je alejom gradskom, a jesenje lišće kapalo je na nju. Nije osjećala okoline, nije mogla da misli, tek je tupo gledala pred sebe i tromo, korak za korakom, vukla se po mokroj ulici. Najednom zastane... Sastala se s nekim visokim gospodinom, udarila je glavom u njegova prsa. Pogledala gore i užasnula se, pred njom je stajao onaj stari i bogati direktor bankovni, kojeg je one večeri udarila. I sada se lukavo smješka i nagne se nad nju:
- Kuda, gospođice? Šta ste bez mjesta?...
Marica je šutila, blijeda i nemoćna.
- Zar se srdite, nemojte, molim vas, znam, bio sam bezobrazan, šta ćete, vino i najpametnijeg zaludi. Ja sam oženjen čovjek, otac, pa si nećete valjda o meni loše misliti. Ako ste bez službe, uzet će vas moja žena, a za uzvrat na onu nezgodu dat ću vam 600 dinara mjesečno. Hoćete li?
Marica je stala očarana, kako li uvjerljivo govori taj stari gospodin, kako je uopće mogla o njemu loše misliti? Eto, nudi joj službu - i uzme iz njegovih debelih ruku posjetnicu.
Još je čula, kako joj je viknuo odlazeći:
- Javite se ženi u jedanaest sati ujutro... vila Mira, Vidikovac broj...
Vraćala se kući. Bila je noć.
Korana Lovri (X)
Good challenge
sala za goste bijaše puna, dim, vika, smijeh širili se među zidovima.
Korana Lovri (X)
Good challenge
Ti, razvratnica, da, da, poštena djevojčura, to si ti ona nevinost, ha, tako, skitaš se po noći s propalicama, a bogatu gospodu odbijaš, tjeraš ih od sebe...
Korana Lovri (X)
Good challenge
Marica se bacila licem na krevet i plakala, gorko, ko da će joj pluća iskočiti, kao da će oči isplakati...
Korana Lovri (X)
Well-written
a jesenje lišće kapalo je na nju
Korana Lovri (X)
Good challenge
Nije osjećala okoline, nije mogla da misli, tek je tupo gledala pred sebe i tromo, korak za korakom, vukla se po mokroj ulici.
Korana Lovri (X)
Well-written
Šta ste bez mjesta?
Korana Lovri (X)
Good challenge


General notes about this proposed source text

Discussion about this source text as a whole.
Rank by:
A short story by a famous Croatian writer about a gullible orphan girl trying her luck in the big city.
Teče i teče, jedan slap, što u njemu znači - moja mala kap... poem by D. Cesarić