Who cast that first fateful tomato that started the La Tomatina revolution? The reality is no one knows. Maybe it was an anti-Franco rebellion, or a carnival that got out of hand. According to the most popular version of the story, during the 1945 festival of Los Gigantes (a giant paper mâché puppet parade), locals were looking to stage a brawl to get some attention. They happened upon a vegetable cart nearby and started hurling ripe tomatoes. Innocent onlookers got involved until the scene escalated into a massive melee of flying fruit. The instigators had to repay the tomato vendors, but that didn't stop the recurrence of more tomato fights—and the birth of a new tradition.
Fearful of an unruly escalation, authorities enacted, relaxed, and then reinstated a series of bans in the 1950s. In 1951, locals who defied the law were imprisoned until public outcry called for their release. The most famous effrontery to the tomato bans happened in 1957 when proponents held a mock tomato funeral complete with a coffin and procession. After 1957, the local government decided to roll with the punches, set a few rules in place, and embraced the wacky tradition.
Though the tomatoes take center stage, a week of festivities lead up to the final showdown. It's a celebration of Buñol's patron saints, the Virgin Mary and St. Louis Bertrand, with street parades, music, and fireworks in joyous Spanish fashion. To build up your strength for the impending brawl, an epic paella is served on the eve of the battle, showcasing an iconic Valencian dish of rice, seafood, saffron, and olive oil.
Today, this unfettered festival has some measure of order. Organizers have gone so far as to cultivate a special variety of unpalatable tomatoes just for the annual event. Festivities kick off around 10 a.m. when participants race to grab a ham fixed atop a greasy pole. Onlookers hose the scramblers with water while singing and dancing in the streets. When the church bell strikes noon, trucks packed with tomatoes roll into town, while chants of "To-ma-te, to-ma-te!" reach a crescendo.
Then, with the firing of a water cannon, the main event begins. That's the green light for crushing and launching tomatoes in all-out attacks against fellow participants. Long distance tomato lobbers, point-blank assassins, and medium range hook shots. Whatever your technique, by the time it's over, you will look (and feel) quite different. Nearly an hour later, tomato-soaked bombers are left to play in a sea of squishy street salsa with little left resembling a tomato to be found. A second cannon shot signals the end of the battle. | Tko je bacio onu prvu, presudnu rajčicu, koja je pokrenula cijelu revoluciju pod nazivom La Tomatina? Zapravo, to nitko ne zna. Možda je to bila pobuna protiv Franca, ili maskenbal koji se oteo kontroli. Najpopularnija verzija priče jest ona da su tijekom festivala Los Gigantes (povorke golemih lutki od kaširanoga papira) 1945. godine lokalni stanovnici željeli isprovocirati sukob kako bi na sebe privukli pozornost. Našli su se u blizini kola za prijevoz povrća i počeli bacati zrele rajčice. Nakon što su se umiješali i nedužni promatrači, prizor je eskalirao u scenu masovnoga "voćometa" (rajčica spada u voće, op. prev.). Inicijatori događaja morali su prodavačima nadoknaditi cijenu voća, no to nije prekinulo ponavljanje borbi rajčicama. Nova tradicija bila je rođena. U šestom desetljeću prošloga stoljeća, u strahu od neobuzdanog intenziviranja "voćometa", vlasti su isprva donijele niz zabrana kojih se se zatim nisu čvrsto držale, a onda su ipak postrožile njihovu primjenu. Godine 1951. lokalni stanovnici koji su se opirali zabranama završili su u zatvoru, no ljudi su u javnim prosvjedima tražili njihovo oslobađanje. Najpoznatiji drski čin protiv zabrana gađanja rajčicama dogodio se 1957. godine kada su pristaše gađanja odigrale scenu sprovoda koja je uključivala i mrtvački kovčeg, kao i cijelu povorku ožalošćenih. Od 1957. godine lokalne vlasti odlučile su se prilagoditi običaju. Postavile su nekoliko pravila i prigrlile neobičnu tradiciju. Iako su rajčice glavne zvijezde, velikoj završnici prethodi sedmodnevna fešta. Ljudi slave zaštitnike grada Buñola: Blaženu Djevicu Mariju i sv. Luja Bertranda. Održavaju se ulične zabave i koncerti, a tu je i veseli vatromet na španjolski način. Kako biste dobili snagu za predstojeću borbu, večer prije servira se golema paella, legendarno valencijansko jelo od riže, morskih plodova, šafrana i maslinova ulja. U današnje vrijeme u ovaj otkačeni festival uveden je i neki red. Organizatori samo za taj događaj uzgajaju posebnu vrstu ne baš ukusnih rajčica. Zabava počinje oko 10 h kada se sudionici natječu tko će prije dohvatiti šunku obješenu o vrh namašćene šipke. Gledatelji penjače polijevaju vodom iz crijeva, dok pjesma i ples na ulicama ne prestaju. Kada crkveno zvono označi podne, u grad ulaze kamioni prepuni rajčica, a uzvici "To-ma-te, to-ma-te!" dostižu vrhunac. Zatim, nakon što vodeni top označi početak, glavni događaj počinje. To je znak da nepoštedno gnječenje i gađanje ostalih sudionika rajčicama može započeti. Jedni „lobaju“ izdaleka, drugi pucaju izbliza, a treći vole „polaganje“ sa srednje udaljenosti. Bez obzira koju tehniku odaberete, kada borba završi, izgledat ćete (i osjećati se) drugačije. Otprilike sat nakon početka, bombaši natopljeni sokom od rajčica mogu se još samo valjati u moru kašaste šalse na ulicama, jer je tada već nemoguće pronaći jednu cijelu rajčicu. Drugi vodeni top označuje kraj borbe. |